This one time I painted a living room with a girl.

This was a handful of years back. It was about eight months before the huge, flame-out of a breakup. That day, though? That day we painted the living room? It was pretty uneventful. We painted my parents living room for $50 between us and a pizza. That was it. I think we watched Anchorman or something after that.

But it still holds as one of the most indelible memories I have. Don’t get me wrong, I’m not still in love, it happened, it was good, it ended, and we’ve both moved on. But I’ll never forget that day. Because it’s never, in the long run, about the grand gestures. You can fly across the world and show up on her doorstep with a rose in your teeth and a ring in a little velvet box but I can guarantee you that - more often than not - she’s going to remember the time you built the birdhouse in the back yard, or what have you, a whole lot more.

Life wasn’t meant to be taken in large movements. The next day will inevitably arrive, you’ll sleep, and the moment will have passed. But when you have a hundred thousand small moments, you can step back and appreciate the picture a lot more than metaphorically blowing your load on some grand moment that, in all honesty, look, you’re not Bruce Fucking Springsteen, you’re not going to be able to blow everyone’s mind every single night. You’re not Romeo and/or Juliet. There’s no reason to drink the poison together in some flame-out gesture. So that leaves us with the small stuff. It’s all about the detail.

That’s what love is. Attention to detail.

And the moment will end. And then things will get boring. And it might get a little quiet. And it might all end horribly. And you might hate eachother at the end. And you might walk away from eachother one day and never speak again. But that’s just how it goes.

But she’ll remember the time you held the door open for her on your first date.
She’ll remember the time you laughed at her impression of the landlady.
She’ll remember the time you stayed up all night that first time. She’ll remember the small things a lot longer than the big ones.

But everything ends. And I’ll tell you why you have to make the small things, the small moments count so much more.

One day, probably a while longer from now, when old age takes ahold of someone, she might just only remember your smile. Everything you ever did together, every second, every moment, every beat, every morning spent in bed, every evening spent together on the sofa, all of that - gone. Everything you ever did will be reduced to the head of a pin. She won’t remember your name. She’ll just remember your smile, and she’ll smile. She won’t know why. It’s a base, gut reaction. But she’ll smile, uncontrollably, and it will come from somewhere so deep as to know that you touched her on a primal, honest, and true level that no scientist, scholar, or savant could ever begin to explain. There is no more. There is nothing else. There is just this: She’ll remember your smile, and she’ll smile.

And you know what? That’s all that really matters in the end.

❝ Ponekad se nagledamo jedno drugoga.
I previše.
Uvijek to volim raditi s ljudima.
Jer jednom će otići i žaliti ćeš
što nisi imao hrabrosti biti uporan pogledima
u tako nestvarnoj blizini.

—  mjesecnapapiru.tumblr.com

❝ I mean, I hope you’re happy,
But the sky is still the sky without you,
And I’m not surprised by that anymore.

— Caitlyn Siehl: This is Not a Love Poem 

Ženiš se prije tridesete, jer tako treba.
Normalan si.
Imaš dvoje djece.
Diplomu.
Posao.
Račune za struju.
Račune za telefon.
Ljetovanje od deset dana.
Možda 15.
Escape weekend u Beč.
Plus zdravstveno osiguranje.
Plus životno osiguranje.
Penzijsko osiguranje.
Račune za grijanje.
Žuriš kući iz kancelarije.
Danas je nedjelja.
Vodiš ljubav svake druge nedjelje.
S ugašenim svjetlom.
Mirno.
Misionarski.
Nekada i četvrtkom
kada ti otkaže psihijatar.
Budi normalan.
Petak je dan kada ti tvoja jednostavna žena kuha boraniju.
Odustao si od sna uzgajanja pčela.
I od toga da se često smiješ.
Ideš u teretanu, jer tako treba.
Voziš se u koloni.
Nikada ne pretičeš.
Nešto ne umiješ više voljeti.
Želio bi.
Kasnije i to nestaje.
Lažeš da si dobro.
Lažeš da se smiješ.
Lažeš.
Ne smeta ti prašina na omiljenoj ploči.
Na cijelom gramofonu.
Pušiš krišom.
Psuješ vozače.
Psuješ pješake.
Psuješ bicikliste.
Psuješ komšije.
Psuješ ženu.
Psuješ djecu.
Psuješ Boga.
Psuješ život.
Računi, računi, računi.
Imaš previše bora.
Imaš par godina u inozemstvu.
Neka bježanja od sebe stvarnog.
Opiješ se nekada
Nikad sam.
S društvom.
Jer tako treba.
Pjevaš, jer kažu da su takvi ljudi radosni.
U augustu otplaćuješ kredit.
Imaš 20 godina više.
Čekaš lift.
Jezivo si miran kad se pokvari.
Čekaš u redu.
Čekaš u banci.
Čekaš da ti žena ponovo kaže “volim te”.
Čekaš da je opet zavoliš.
Čekaš ljeto.
Čekaš odškolovati djecu.
Čekaš udati kćerku.
Čekaš oženiti sina.
Čekaš penziju. 
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš sljedeću godinu.
Čekaš svjetla vremena.
Čekaš bolje sutra
Da budeš sretan.
2.
Izuj se.
Hodaj bos.
Tada smiješ hodati i po travi.
Kupaj se dok sviće.
Pričaj o stvarima koje voliš.
Nikada ne obrći palačinke nožem ili rukom, samo bacanjem u zrak. 
Odlijepit ćeš je s plafona, ne brini.
Nauči razbijati jaje jednom rukom.
Ljuljaj se u tri ujutro.
Naruči 5 kugli sladoleda. 6.
Nasmij se upozorenju ‚‚samo za djecu‚”
Prođi ispod prskalica u parku!
Stani ispred vrata sa senzorom, pljesni, pa se pravi da su se otvorila na tvoju komandu.
Baci kap, dvije vode na vrelu ringlu i zamisli da si čarobnjak koji baca čini (ako nemaš ‚‚senzor vrata” blizu kuće)
Šetaj pored rijeke.
Gurni prst u rijeku, nećeš ostati bez njega.
Vodi ljubav.
Ujutro.
U podne.
U sumrak.
Uvečer.
U dva.
U tri ne možeš, tada ideš ljuljati se. 
Vodi ljubav stalno.
Svuda.
I ne sa svakim.
Nikako ne sa svakim.
Ako imaš priliku voditi ljubav na nekom krovu zgrade, po slikarskom platnu uvaljan u boje, umočene kose u temperu URADI to.
Ako nemaš tu mogućnost, prvo kupi platno, stvori je.
Slikaj - s njom. Ili njim.
Stavi sliku iznad kamina.
Neka vas svi gosti uvijek pitaju čija je slika.
Zagonetno se smješite.
Držite se za ruke ispod stola.
Pomazi je po stomaku gdje je remek djelo vaše slikarske tehnike.
Ljubi.
Grli.
Golicaj.
Pleši.
Praštaj.
Maštaj.
Putuj.
Ne propusti prvi jorgovan.
Ni posljednje lubenice.
I to da se umažeš jogurtom.
Ili da pričuvaš nečijeg mezimca.
Smij se.
Mnogo se smij.
I ne pokrivaj usta rukama, jer imaš jedan krivi zub, samo neka je zdrav.
Više bole krivi putevi u životu.
Pravi musaku.
Pravi porodični turnir u kartama.
Čitaj cjeli vikend.
Pokisni.
Slušaj muziku rizičnih decibala.
Opituraj sobu u žuto.
Pjevaj, ako tako osjećaš.
Plači, ako tako osjećaš.
Kupi šator.
Najveći u radnji.
I opremu za kampiranje.
Slaži slagalice.
Zovi redovno roditelje, jer tako želiš.
Javi se iako je prekasno.
Posoli ako nije slano (osim ako imaš visok pritisak, onda samo prazan slanik tresi iznad jela, vidjet ćeš da će postati slano samo od sebe)
Mmm… ipak nemoj cipelama na kauč. 
NE zaboravljaj prijatelje.
Ne zaboravljaj stvari po ‚‚džepovima”, tu su neke važne sitnice. 
Stavi malo više pjene u kupku.
Uuu, i pravi balončiće.
Pričaj “po starinski”.
Nemoj baš UVIJEK kakiti o tome da zapravo, kada vidimo dvije duge postoji samo jedna duga, a da je druga njena refleksija i da je to obmana našeg oka i uma. Nekada se samo obmani ( Uh, kako bi mi ovdje, umjesto samo legla neka psovka, iako ne treba psovati ) Zato ispravka – Nekada se samo jebeno obmani i uživaj u dvije duge!
Pričaj o stvarima koje voliš.
Pričaj o ljudima koje voliš.
Nije teško naći ljude prema kojima nisi ravnodušan.
Nije teško voljeti.
Pričaj i o stvarima koje te muče. 
Pričaj.
I slušaj.
Budi brižan i samilostan.
Pomoli se onda kada iskreno osjećaš.
Njeguj ljubav.
Govori MI, umesto Ja.
NE bježi od sebe.
Ne plaši se.
Lijep si i nasmijan i namršten.
Pa šta ako znaš samo dva akorda na gitari.
Izgradi u sebi, ne oko sebe.
Zasadi hektar kalemljenih trešanja.
I bresaka, ako tako želiš.
Donesi joj sjeme za nanu i origano sa službenog puta.
Čekaj, pa ti nemaš službeni put.
Postao si ono što želiš.
Onda se odvezi biciklom do pijace i kupi.
Budi kreativan, NIŠTA NIJE GLUPO ako je namjera prava.
Oboji svoj svijet.
Neka sve ide do vraga. Hoću da mi vrat miriše svaki dan na svježi bosiljak iz moje eksperimentalne začinske bašte, kao danas. Hoću ogromnu začinsku gradinu. Da mi djeca mirišu na žalfiju. Hoću veeeliki vinograd i kuhinju. I rukom vezenu posteljinu. Hoću kamin samo da okačim ‚‚onu sliku” iznad njega. Hoću da mi muž kasni s pecanja, ne s posla. Hoću komponirati simfoniju srca čiju sam melodiju jednom sanjala (to uz pomoć nekih učenih prijatelja). Brat ću jagode, ne brige. Čuvat ću život, ne mračne tajne. Odabrat ću mogućnosti, ne ograničenja. Jer želim biti slobodna, a ne, kako treba. Ne želim skučenost, okove ili uvijek samo broj u Zavodu za socijalno. I neka namrgođena lica – jer tako treba. Da mi mjera za život bude uspjeh/neuspjeh, dobro/zlo, crno/bjelo. Bit će šareno, kreativno, šašavo. Pisat ću pisma. I pjesme. I knjige. I scenarij za film. Neću pisati djeci sastave. Neću odustati od nekih ljudi. Neću NIKADA odustati od nekih ljudi. NEĆU NIKADA ODUSTATI OD LJUDI, jer tako … Jer tako želim da treba. Bar danas, smisao života je u kreativnosti. U tome da budeš. Jer, sunce kada sija, ne pita te stalno – Je l ti dobro sijam, vidi, vidi, umijem ja to i bolje. Ono sija. I ti ga voliš. Svi ga volimo i radujemo mu se. Prava mjera života je u mogućnostima i ograničenjima. Tvoje je da izabereš što želiš, u kakvu materiju hoćeš pretvoriti silnu energiju. I jedno i drugo nose posljedice. A priznat ćeš, mnogo je bolje snositi posljedice stvari koje si ipak želio uraditi. Pričati sa sobom i ljudima koji iz tebe izvlače pravog tebe je blagoslov. Ne tebe kakav bi ‚‚morao biti” ili misliš da bi trebalo takvim biti. Nego onog, izbrušenog nagonskog tebe. Čovjek nije ono što izgradi oko sebe, već što je izgradio U SEBI. Baš to, paradoks će ga cijelog života okruživati, ma gdje putovao, ma šta radio, ma kakvim se trudio postati. Tako ja mislim. Tako se njeguje ljubav. Tako ona preplavljuje. Kada si svoj. Možda samo danas. Možda svakog dana. Ne naglo, ne nesvjesno, već kada primjetiš da se pomalo plašiš svoje nedostojnosti i nedoraslosti i nezrelosti. Tada je ona tu. Tada budite svoji. Šaolin ljudi. A kako to, pitam i sebe, kada sam samo jučer morala dva puta u banku zbog nečega u vezi s tekućim računom? A ne znam baš (ljudi, meni uvijek ide dobro s riječima, sa životom sam još na vi), ali – u ponedjeljak gasim tekući račun. I idem na pazar kupiti nove saksije za origano. Retro biciklom sa korpicom, razumije se. Možda tako, za početak. 

- Jovana Bajagić

❝ moj bijeli labude
❝ But if you choose not to love her now, you can’t choose to love her later.

— Lauren Hooper 

❝ My heart had become very small;
it took very little to fill it.
A few days in a strange city.
A conversation, the touch of a hand.
I needed nothing more.

— Louise Glück: Eros

❝ Do not ask your children to strive for extraordinary lives.
Such striving may seem admirable, but it is the way of foolishness.
Help them instead to find the wonder and the marvel of an ordinary life. Show them the joy of tasting tomatoes, apples and pears. Show them how to cry when pets and people die. Show them the infinite pleasure in the touch of a hand. And make the ordinary come alive for them. The extraordinary will take care of itself.

— William Martin

❝ Lend yourself to others, but give yourself to yourself.
❝ I was never quite the same after you.
❝ There’s no heartbreak quite like when you’re seventeen and you’ve realized someone could love you and then not love you. Just like that. No more love for you.
Wonder if it will ever hurt this bad again. Realize that it does but in more subtle ways. Heartbreak becomes a more controlled insanity in your twenties, a manageable illness.
Sometimes you almost miss the way it felt to get your heart broken for the first time by a boy. But not really. Not really at all.

— Ryan O’Connell, How To Get Your Heart Broken By A Boy For The First Time 

❝ Seeing you again after all these years made me believe a person can fall for someone twice, or possibly even a third time. Just one look. One stare. One encounter at the right time, at the right place. How you can still feel that heart race, even though there’s no longer any chance of ever rekindling any sort of romance because of how events from the past fell and shattered your future. Every single time I see you, it’s like I’m reminded of the love I still have that never really left.

— Keen Malasarte: Sometimes I wish you would say something. Sometimes I wish you never look away and walk the other way.

❝ You couldn’t relive your life, skipping the awful parts, without losing what made it worthwhile. You had to accept it as a whole- like the world, or the person you loved.

— Stewart O’Nan: The Odds: A Love Story

❝ I am waiting for Saturday to come back,
and on my worst days,
I am waiting for you to come with it.

— Y.Z: another confession

❝ Jednog dana, ja ću se umoriti, i ti ćeš me prestati.

— M. N.